twentysomething

Kako ćemo sutra nakantat Australiju! Bože pomozi!

Had I the heavens' embroidered clothes,
Enwrought with golden and silver light,
The blue and the dim and the dark cloths
Of night and light and the half light,
I would spread the cloths under your feet:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly because you tread on my dreams.

He never sent me flowers.
He never wrote me letters.
He never took me to restaurants.
He never spoke of love.
We met in parks.
I don't remember what he said, but I remember how he said it.
Most of it was silence anyway.

Bila sam prošli tjedan u Berlinu. U principu sam na taj put išla jer je u planu bilo da ćemo ići i u Salzburg, Dresden i Prag, Berlin mi je bio samo usputna stanica, nešto što ću odradit. Ocekivala sam sve nesto u neonazi stilu, no sad mi je Berlin na vrhu ljestvice gradova gdje bi mogla živjeti. Kupio me je na prvu. Rekli su nam da mu nedostaje 1500000 ljudi, pa mi sve nešto dodje da se odselim. Kvadrat stana u pristojnom kvartu je kao u zagrebu, čist podnošljivo. Bilo je predobro. Imali smo super vodiča...
No onda sam došla doma. U ovaj čemer i jad. Migrena bila u nedjelju i jučer. Oba puta prestrašno, sve je stiglo u kompletu i bol i povraćanje. Bila sam na rubu suicida. Čula sam da trava pomaže, no nikad je nemaš kad treba. A ovi fini kažu da i bijelo odnosi sve boli. Pojela bi i govno kad bi znala da ce prestat. Moram se odseliti negdje, u neko drugo klimatsko područje, raspadam se. Negdje gdje migrene nemaju šanse, gdje su svinje deblje.

Odavno mi je već jasno da nismo sve rođene da budemo žene i majke, da postoje i drugi prioriteti u životu, ali da to neću moći ja, nisam se tome nadala. Znala sam da će mi posao biti važniji od toga u prvo vrijeme, prvo karijera pa sve ostalo, no ni sanjala nisam da ću zbog toga biti popušenko na drugim poljima. Sve ono što mi daje posao- lova, sigurnost, samopouzdanje, sve to što je veliki plus u nekakvim interwievima za posao, sve je to veliki minus kad se pregovara o ljubavi. Na isti način na koji namjerno lomite šefa, nenamjerno lomite onog nekog koji bi trebao slomiti vas. Kada vas se boji čovjek kojeg nisu mogli slomiti ni puno žešći frajeri od vas, e tada dođe vrijeme da se preispitate- pa šta ja to radim!? A trudite su biti maksimalno pitomi, dopadljivi i umiljati. A ono ništa, ne zato jer ne bi htio, već zato što se boji. I ako se nedaj Bože, malo grublje našalite slobodno možete to poglavlje zatvoriti jer ta priča neće imati sretan kraj. Ne morate se niti truditi biti pitomi jer iz vas isijava nešto čime je teško rukovati.

Ludnica je konačno prestala. Jedva čekam da malo izađem van i zapijem, nisam već 100 godina. Moram se nać i s M. imam gomilu novosti koje moram s nekim podijeliti. Posao cvate, naziru se i neke naznake privatnog života:) Uskoro idem u Berlin, bit će dobro, raduje me i shoping, H&M, Zara i ostale trgovinice za sirotinju i naravno brija u Berlinu. Na amexu i visi sam na nuli!!!!! Kupila sam si super naočale, baš onakve kakve sam tražila, a još mi i super stoje! Život je lijep!!!

You walked into the party like you were walking onto a yacht
Your hat strategically dipped below one eye
Your scarf it was apricot
You had one eye on the mirror as you watched yourself gavotte
And all the girls dreamed that they’d be your partner
They’d be your partner, and...

You’re so vain, you probably think this song is about you
You’re so vain, I’ll bet you think this song is about you
Don’t you? don’t you?

You had me several years ago when I was still quite naive
Well you said that we made such a pretty pair
And that you would never leave
But you gave away the things you loved and one of them was me
I had some dreams, they were clouds in my coffee
Clouds in my coffee, and...

I had some dreams they were clouds in my coffee
Clouds in my coffee, and...
Well I hear you went up to saratoga and your horse naturally won
Then you flew your lear jet up to nova scotia
To see the total eclipse of the sun
Well you’re where you should be all the time
And when you’re not you’re with
Some underworld spy or the wife of a close friend
Wife of a close friend, and...

Još jedna užasna stvar. Neki dan mi je bio rođendan, 28. Nije ga ugodno slavit kad vam je većina uzvanika poženjena, s djecom, a kada su vam neudane prijateljice već lagano očajne u pokušajima nalaženja idealne osobe s kojom bi trebale kao u bajci proživjeti život. Ja sam imala nekoliko bajki, sve su mi ostale više-manje drage, ali niti od jedne bajke ni sms Sretan rođendan. Tata mi je kupio suknju u skandalu, nije bio oduševljen mojim izborom, odmah sam vidjela da mu se u glavi motaju misli kako se žene!!! od 28 godina ne oblače tako. Najsretniji je kad me vidi u bijeloj košuljici i suknji, uredno počešljanu s decentnim nakitom. On je od jedine kćeri priželjkivao princezu iz bajke, a dobio je, kako on voli reći, seoskog bećara. Strava. Da, ja sam totalna katastrofa.

Kad su financije u pitanju, ja sam totalna katastrofa. Zarađujem više od hrvatskog prosjeka, a nikad se ne mogu sastat s lovom. Imam minus u banci kao da hranim četveročlanu obitelj. Situaciju na Visi i Amexu ne smijem ni spominjati. Neki ljudi ne potroše u mjesec dana koliko sam ja u stanu spržit dnevno. Na totalne gluposti. Stan mi je pun junka, ormar nekakve odjeće s koje još uvijek vise etikete, kupljena je za nekad. A cipela za nekad imam pun ormar, doduše više ne stanu u ormar, sad imam i onu pizdariju za cipele kola se objesi na vrata, nešto kao prenosni ormar.
Danas mi je pripizdilo i odlučila sam dignuti kredit, podmirit sve račune, prerezat kartice i konačno biti na nuli. Trošit ću samo minimalno. Otišla sam u banku i uzela formulare (koje btw moraš platiti 20 kn). U utorak će kredit biti realiziran. Mislim da oni u banci obožavaju ovakve slučajeve, samo vi kreteni dođite.
Na putu iz banke već sam isplanirala kako ću si kupiti one najkice koje sam vidjela, a koje mogu biti i umjesto cipela, jer kao nužne su mi. No srećom zazvonio mi je mobitel i otišla sam na kavu kod prijateljice.
Kad sam joj ispričala novi plan, opalila se smijat i rekla kako meni ni HNB ne bi bila dovoljna i predložila mi liječenje.
Nekad stvarno ne znam šta mi je, totalna patologija, kao da sam opsjednuta. Svaki moj izlazak iz kuće težak je barem 100 kn, ja sam totalna kretenuša. Možda bi mi stvarno terapija pomogla. I to naravno košta.

Nemam love za platit american. Zadnje pare sam dala za Berlin. Gledam Peticu ne bi li uočila neku kombinaciju za spasonosni listić. No jedino što mi je zaokupilo pažnju je ugodan lik Josea Mourinha.

Podsjeća me na jednog ostarjelog pitiespijevca. Jako dobro. Hm...

Kućni ljubimci, članovi obitelji. Lela je bratova, Tyson je moj. Bez obzira što su karakterno posve različiti, super se slažu. Lela je američki stafordski bull terijer, no uopće je ne puca agresiva, pitoma ko Slavonija, ne laje, ne grize, voli jesti i spavati. Tyson je najobičniji i najluđi mješanac, grize, laje, zajebava, najumiljatiji pas na svijetu. Bio je na operaciji prije dva tjedna- zabila mu se kost u jednjak, veterinar rekao da su šanse za to 1:1000000, no njemu se dogodilo, normalno, jer je moj, prešlo mu je nešto od moje dobre karme:)) Tolike su otprilike bile i šanse da preživi operaciju. Najduža dva sata u mom životu. No, definitivno je borac, tako je uostalom i dobio ime (kada je došao imao je dva mjeseca i odmah je idući dan počeo s maltretiranjem Lele). Samo par sati nakon operacije počeo je s zajebancijom. Kralj ulice. Da bar imam više vremena i manje pređenih kilometara bio bi kod mene. Ovako se družimo samo vikendom. Kad sam posebno u sevdahu, mama mi ga da na slušalicu pa si čavrljamo- ja serem, on laje, tata se snebiva- nikad od tebe žena i majka, brat sprda da si rodim dijete. Šta će mi kad imam Tysona- kad dođem kući prvo otrči jedno dva/tri kruga po dvorištu da pokaže koliko je sretan i onda slijedi maženje. Svi bi trebali imati psa da vide što je bezuvjetna ljubav.

Znam da nije normalno, ali nisam mogla odoljeti:))